Socijalna uključenost

O pristupačnosti zgradama i gradskom prijevozu, razgovarali smo s gospodinom Milanom Ožegovićem, predsjednikom Društva tjelesnih invalida koji se osvrnuo na neka rješenja Grada Zagreba i Vlade za bolju mobilnost osoba s invaliditetom..

S potpisivanjem Konvencije o pravima osobe s invaliditetom prije tri godine Vlada je donijela i Nacionalnu strategiju za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom. Provedbom strategije želi se do 2015. godine podići razina kvalitete života za osobe s invaliditetom u obitelji, zajednici, odgoju i obrazovanju, zdrastvenoj zaštiti i mnogim drugim sferama društva.

„Strategije na nacionalnoj razini su većinom mrtva slova na papiru, no pojavile su se i mnoge strategije na razini gradova,  kojima lokalne vlasti ostvaruju neke rezultate"  - komentira  Ožegović.

„Primjer problema su  nerealno kratki rokovi koji su dani za uklanjanje arhitektonskih barijera kod starijih zgrada. Nije osiguran novac, a uz to se pod pritiskom grade rampe koje su nepropisne i nefunkcionalne. To su sve „skakonice" koje su ruglo tih zgarda."

Gospodin Milan Ožegović je vjećnik u Zagrebačkoj gradskoj skupštini i sudjelovanja u donošenju Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevinama osobama s invaliditetom, Ožegović je surađivao i na izradi Zakona o gradnji gdje smatra da je napravljen najveći pomak za osobe s invaliditetom time što je uklanjanje barijera kod novih građevina propisano zakonom. „Nnitko više ne može graditi javni objekt a da on nije pristupačan" - kaže Ožegović.

Napominje kako su među najvećim preprekama osobama s invaliditetom bili pothodnici i raskrižja na području Novog Zagreba. S vremenom pothodnici su dobili platforme, a i raskrižja su prilagođena. „Treba graditi s unaprijed osmišljenim planom za osobe s invaliditetom. Pomične platforme su najbolje za osobnu upotrebu ili za stambene zgrade. One nisu najbolje rješenje za javnu upotrebu, no dizalo ili rampa se ne mogu graditi na većini pothodnika starije gradnje, a dizalo je mnogo skuplje. Grad je napravio što je moguće, međutim kada je jedan takav objekt, kao što je platforma, na otvorenom on je podložan vanjskim utjecajima, prirodnim i ljudskim."

U 2009. godini dodatnih 15 platformi je stavljeno u pogon u pothodnicima Savski gaj, Sopot I,  Folnegovićevo naselje i drugdje.  No da li se te platforme održavaju i kako funkcioniraju nakon nekoliko mjeseci izloženosti pitali smo Mariju Sesler iz odnosa s javnošću Gradskog komunalnog gospodarstva

 „Platforme su izložene brojnim vandalizmima, što znatno otežava njihovo održavanje. Unatoč toj činjenici, u okviru svojih mogućnosti i raspoloživih sredstava nastojimo osigurati njihovo funkcioniranje, no i ovdje apeliramo na svijest pojedinaca koji namjerno oštećuju platforme te time onemogućuju njihovo korištenje osobama s invaliditetom."

Gospodina Ožegović je iznio svoje mišljenje i o niskopodnim tramvajima koji su prilagođeni za osobe s invalidskim kolicima. „Meni su osobno niskopodni tramvaji i autobusi jako korisni. Naravno oni ne pomažu svima, jer negdje je lakše, a negdje teže ući zbog nogostupa različite visine i različite udaljenosti, odnosno širine prostora između nogostupa i tramvaja ili autobusa. Ta  prilagodba je puno skuplja. No u centru grada je nogostup dovoljno visok za ulazak u tramvaj, a negdje gdje i nije tako, uvijek priskoče građani pa vam pomognu."

„Nitko nije cijepljen protiv invalidnosti",  nastavlja Ožegović, „a omogućavanje lakšeg kretanja osoba s invaliditetom je omogućavanje i njihovog boljeg života." „ Osim toga", dodaje,  „svaka prilagodba koja se radi za najnesretnije ljude je poboljšanje života i za sve ostale."

Piše: Tomislav Petričec, suradnik www.zamirzine.net