Socijalna uključenost

Ravnopravnost između muškaraca i žena je temeljno pravo, zajednička vrijednost EU, i nužan preduvjet za postizanje ciljeva gospodarskog rasta, zapošljavanja i socijalne kohezije EU. Iako neravnopravnosti još uvijek postoje, EU je napravila značajan napredak u posljednjih nekoliko desetljeća u ostvarivanju ravnopravnosti muškaraca i žena. To se u najvećoj mjeri može zahvaliti zakonodavstvo o jednakom tretmanu, naglašavanju pitanja rodne (spolne) politike i posebnih mjera za profesionalno napredovanje žena.

Zakonodavstvo

Veliki dio tekstova europskog zakonodavstva posvećeno je ravnopravnosti muškaraca i žena. To se najčešće ostvaruje različitim sporazumima i direktivama u pogledu pristupa zapošljavanju, jednakoj plaći, porodiljnoj zaštiti, roditeljskom dopustu, socijalnoj sigurnosti i mirovinskom osiguranju te strukovnom mirovinskom osiguranju, teret dokaza slučajevima diskriminacije i samozaposlenosti. Drugi ključni element su pravni slučajevi Suda pravde Europske zajednice, (poznatijeg kao Europskog suda pravde), koji tumači odredbe osnivačkih ugovora i rješava sporove po tužbama država članica i građana čija su prava povrijeđena nekom od odluka tijela Unije.

Novosti:

Mirovinska reforma će imati nepovoljne posljedice na žene

Europska komisija namjerava predložiti da se dobna granica za odlazak u mirovinu u zemljama članicama Europske unije polako podiže kako prosječno građani ne bi proveli više od trećine odraslog života u mirovini.

Dokument Komisije o mirovinskim reformama trebao bi uskoro biti predstavljen, a po njemu bi radnici u mirovinu morali ići kasnije budući da je današnja prosječna dob u kojoj se odlazi u mirovinu u EU tek nešto iznad 60 godina. Dokument kaže da će do 2060. Europljani vjerojatno živjeti dulje za prosječno sedam godina. To bi značilo da bi se radni vijek trebao produljiti do oko 70 godina kako bi se održala ravnoteža odnosno da se ne bi provodilo više od trećine odraslog života u mirovini. To je četiri godine i osam mjeseci dulje od sadašnje ciljane dobi EU-a od 65 godina.

Anne-Sophie Parent, direktorica u platformi AGE koja okuplja oko 150 nevladinih organizacija za prava osoba starijih od 50 godina, izjavila je kako Europska komisija nije u svom prijedlogu uzela u obzir učinak koje će predložene reforme imati na mirovinska prava i primanja žena starije životne dobi.

Parent je istaknula kako će sve preložene mjere imati znatno nepovoljnije posljedice na žene nego na muškarce, što će doprinijeti većem riziku od osiromašenja među starijim ženama.

U AGE-u su izrazili nezadovoljstvo činjenicom da Zelena knjiga Europske komisije nije uključila dimenziju rodne ravnopravnosti, usprkos svim najavama Komisije.

Ask Andersen iz nevladine organizacije European Disability Forum rekao je kako je Zelena knjiga trebala pružiti više za zaštitu osoba sa invaliditetom.

Andersen je izjavio kako osobe s invaliditetom trebaju imati jednaka mirovinska prava kao i drugi građani, budući da su mnoge osobe s invaliditetom diskriminirane jer njihovi poslodavci  pokrivaju dio njihovih primanja iz javnih izvora. Bez obzira na to, rad osoba sa invaliditetom jednako je vrijedan kako i rad drugih, pa bi prema tome trebale imati istu mirovinsku shemu kako i njihovi kolege.

U EDF-u ističu i problem osoba sa invaliditetom koji nemaju pristup tržištu rada ili rade neprijavljeni, pa nemaju prilike da ostvare mirovinska prava te se na se na taj način izlažu riziku od siromaštva u starijoj životnoj dobi.

Tine Radinja, predsjednica nevladine organizacije European Youth Forum, izjavila je kako je prijelaz iz obrazovnih ustanova na tržište rasa u Europi i laje prespor, što ima brojne negativne učinke, te kako je učinkovito ulaganje u mlade ključno za uspješan srednjoročni i dugoročni opravak.

Radinja je istaknula kako sadašnja generacija mladih ima najveći potencijal da doprinese oporavku od gospodarske krize zahvaljujući dobroj naobrazbi, mobilnosti te otvorenosti prema novim tehnologijama i mogućnostima, a Europska unija ne bi smjela izgubit ovaj resurs koji je garant održivosti mirovinskog sustava u Europi.

Iako se mnoge zemlje članice suočavaju s pritiskom kako financirati mirovine budući da ljudi žive sve dulje, s najvećim problemima suočava se Francuska. Muškarci u Francuskoj u prosjeku odlaze u mirovinu s 58,7 godina, što je najniža dob i u EU-u i u zemljama OECD-a.

Međutim, globalna ekonomska kriza natjerala je nekoliko europskih vlada da poduzmu stroge mjere štednje, pa tako i Francuska ima planove dobnu granicu podići na 61 ili 62 godine, što je već uzrokovalo prosvjede. Njemačka je pak nedavno podigla dob za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina.

Izvor: www.EUpress.net, lipanj 2010