Socijalna uključenost

Unatoč poticajima države za njihovo zapošljavanje, na kraju 2009. godine u radnom su odnosu bile svega 12.032 osobe s invaliditetom, ili skromnih 2,5 posto te populacije u Hrvatskoj. Ova je brojka, do koje je došao Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) temeljem podataka iz mirovinskog zavoda i sustava socijalne skrbi, višestruko manja od dosadašnjih procjena da je u radnom odnosu nešto više od devet posto osoba s invaliditetom, ili oko 40.000 ljudi. Državne evidencije o broju zaposlenih invalida ne postoje, pa se tako u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje može doznati samo da na burzi rada posao čeka 6.215 osoba s invaliditetom, te kako ih se godišnje zaposli oko tisuću.

Mira Pekeč-Knežević, zamjenica Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom kaže da je iznenađena tako malim brojem zaposlenih osoba s invaliditetom.

- Željela bih vjerovati da je on u stvarnosti puno veći, i da zbog različitog načina utvrđivanja invaliditeta u pojedinim sustavima zapravo nemamo relevantne podatke, kaže Pekeč-Knežević. Postoje sjajni primjeri obrazovanih mladih osoba s invaliditetom čije sposobnosti prepoznaju poslodavci, ali nažalost još uvijek su rijetkost, upozorava Pekeč-Knežević.

Broj osoba s invaliditetom u Hrvatskoj u prošloj je godini prešao pola milijuna, što znači da 11,5 posto ili svaki deveti stanovnik Hrvatske, živi s nekim oblikom invalidnosti. Iako posebno osjetljiva, ova kategorija živi daleko lošije nego prosječni stanovnik Hrvatske, pokazalo je izvješće HZJZ-a o osobama s invaliditetom za 2009. godinu. Čak 20 posto osoba s invaliditetom, ili svaki peti, živi u nezadovoljavajućim uvjetima stanovanja, odnosno bez osnovnih uvjeta za život, a jednako toliko ovisno ih je o sustavu socijalne pomoći. U Hrvatskoj stalnu socijalnu pomoć prima 2,11 posto stanovništva, što znači da je udio siromašnih u populaciji s invaliditetom deseterostruko veći.

- To su uglavnom ljudi koji nemaju osigurane ni osnovne uvjete stanovanja, kao što je priključak na vodovod, a kamoli posebni standard kakav bi morale imati osobe s invaliditetom. Ako osoba s invaliditetom mora izlaziti po vodu na bunar, onda stvarno živi u nezadovoljavajućim uvjetima, kaže Tomislav Benjak, voditelj Odsjeka za prevenciju invalidnosti pri HZJZ-u.

Niskom stupnju zaposlenosti populacije s invaliditetom, osim predrasuda poslodavaca, kumuje i niska obrazovna struktura: od ukupno 511.080 osoba s invaliditetom, njih 71 posto nema završenu osnovnu školu ili ima samo osnovnoškolsko obrazovanje, oko 22 posto ima srednju stručnu spremu dok se tek oko tri posto osoba s invaliditetom može pohvaliti visokom ili višom stručnom spremom. Za usporedbu, u ostatku države osnovno obrazovanje ima 21,7 posto Hrvata, oko 17 posto nema nikakvo obrazovanje, srednju školu ima 47 posto građana, a visokoobrazovanih je oko osam posto.

Prema izvješću HZJZ-a, među zaposlenim osobama s invaliditetom, 62 posto su muškarci, a tek 38 posto žene, čija je zaposlenost u stalnom padu. Najčešće se zapošljavaju kao NKV radnici, trgovci, konobari, auto mehaničari, ekonomski tehničari, kuhari, vozači.

U Primorsko-goranskoj županiji žive 25.882 osobe s invaliditetom ili 8,5 posto ukupnog stanovništva županije. Razina obrazovanja nešto je bolja od državnog prosjeka, jer oko 53 posto osoba s invaliditetom nema završenu osnovnu školu ili ima osnovno obrazovanje, 37,8 posto završilo je srednju školu, a šest posto fakultet. Sukladno boljoj obrazovanosti, i udio zaposlenih među osobama s invaliditetom nešto je viši nego na državnoj razini, te iznosi oko 3,5 posto. U nezadovoljavajućim uvjetima živi oko 12 posto osoba s invaliditetom, što je gotovo dvostruko manje od prosjeka Hrvatske.

Izvor: NoviList