Početna » Novosti » Zašto slijepa Ela nema pravo na besplatne knjige?
ela barišić
07.10.2010.

Zašto slijepa Ela nema pravo na besplatne knjige?

Ela Barišić ima samo 13 godina, govori tri strana jezika... No "zemlja znanja" za nju puno ne brine.
Da ne znamo da Ela Barišić ima samo 13 godina, da je još osnovnoškolka i uz to da je slijepa od rođenja, priča s njom izgledala bi nam kao razgovor sa studenticom Filozofskog fakulteta. Naime, Ela je odlikašica koja redovito pohađa 8. razred Osnovne škole "Mertojak", govori engleski, talijanski i njemački jezik, namjerava upisati Jezičnu gimnaziju i nakon toga Filozofski fakultet.

- Iako govorim druga tri jezika, najdraži mi je španjolski, koji bih voljela naučiti. Također, želim otići studirati u Ameriku jer Hrvatska pruža premalo mogućnosti, naročito za osobe s invaliditetom.

Dvostruka prvakinja

Na Zapadu općenito i u Skandinaviji primanja su veća i drukčiji je mentalni sklop ljudi, mnogo su veće šanse - kazala nam je Ela, koja voli filozofiju, logiku i sociologiju.
Što se školskog programa tiče, Ela se ni po čemu ne razlikuje od drugih učenika i učenica osim što su joj knjige na brajici. Štoviše, dvostruka je prvakinja u čitanju brajice, i to najmlađa i jedina sudionica iz Dalmacije na Državnom natjecanju u brzom i izražajnom čitanju Brailleova pisma.

Što se drugih knjiga tiče, Ela voli Agathu Christie, i općenito stranu literaturu, krimiće i ljubavne romanse. Knjige nabavlja u Hrvatskoj knjižnici za slijepe, koja ima više od šest tisuća naslova. Nevjerojatna je činjenica da slijepe osobe U Hrvatskoj nisu obuhvaćene Zakonom o besplatnim udžbenicima.

- Slijepa djeca zaslužuju besplatne knjige. Prilagođeni udžbenici su više od deset puta skuplji od normalnih , a naklada je mala. Udžbenike tiska samo Centar "Vinko Bek", a to nije dovoljno - objasnio je Sviličić.

Svojim vršnjakinjama savjetuje da se ostave pubertetskih problema, zaokupljenosti fizičkim izgledom, dečkima i slično, koje ih dugoročno čine nesretnima, nego da pogledaju malo ljude oko sebe i pomognu im.
- Ima toliko ljudi kojima je lošije nego nama, njima se treba okrenuti, djeci koja imaju problema s učenjem ili u razvoju.

Koliko samo jedan osmijeh mijenja stvari! Mladi su danas egoistični i pesimistični, a uvijek treba pogledati malo i drugu stranu života - objašnjava Ela.

Ela osim stranih jezika voli i operu, te najčešće sluša glazbene emisije, naročito na 3. programu Hrvatskog radija.
Voli Andreu Boccellija i našu Valentinu Fijačko, te bi rado poslušala koju operu u splitskom HNK. - Jako volim i indijsku glazbu, a voljela bih i naučiti pjevati, školovati svoj glas... - rekla nam je Ela, koja sluša i Gibonnija, "Azru" i Olivera.

Brojna udruga

Osim mlade natprosječne Ele, u Splitu se školuje osmero slijepih osnovnoškolaca, četvero srednjoškolaca, tri studenta, a jedan je na doktoratu, dok je četvero slijepe djece u vrtićima.

Svi pohađaju redovne škole, te postoji tim koji s njima radi, među kojima je najaktivnija psihopedagoginja Zlata Roso.
Povremeno dođu i stručnjaci iz Zagreba iz Centra "Vinko Bek", kao što je profesor matematike Robert Pugar, kojega smo zatekli s Elom.

Iz Županijske udruge slijepih Split, koja broji 510 članova, doznali smo da je udruga svojim članovima priskrbila potrebna pomagala, no donacija nikad dosta.

- Svakom prvašiću nabavili smo po jedan pisaći stroj za kući i jedan za u školu. Brailleova pisaća mašina inače košta 6600 kuna, a prema HZZO-u imaju pravo samo na jednu - objasnio nam je Vicko Sviličić, predsjednik Udruge, te dodao da su nabavili i laptope za studente, velika i mala elektronička povećala i plextor.

 

Izvor: Slobodna Dalmacija