Socijalna uključenost

Zbog takve diskiriminacije jedne skupine osoba hrvatskih građana, Mreža udruga osoba s invaliditetom Dalmacije Ustavnom je sudu još prije dvije godine poslala zahtjev za pokretanje postupka ocjene ustavnosti Zakona o listi tjelesnih oštećenja, koji nije usklađen sa Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

Nikakav odgovor nisu dobili, a lista primjera kojima se pokazuje kako država, nažalost, dijeli invalide se širi.

Kršenje Ustava

- Posljednji primjer kojim je povrijeđeno pravo svih osoba koje invalidnost nisu stekle u ratnim razdobljima jest Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o javnim cestama. Njime se svim ratnim invalidima sa 100-postotnim tjelesnim oštećenjem daje pravo na smart karticu, dok civilni invalidi pravo na besplatnu cestarinu mogu ostvariti samo ako imaju minimalno 80-postotno oštećenje donjih ekstremiteta.

Stvar dodatno pogoršava to što se za HRVI automatski produljuje pravo na smart karticu, dok se od ostalih traži ponovno dokazivanje invaliditeta, čime se tretiraju kao građani drugoga reda - oštar je Ante Raos, predsjednik Mreže udruga osoba s invaliditetom Dalmacije. Žalostan je, kaže, što mora podsjećati na odredbe Ustava koji kaže kako svatko u RH ima prava i slobode.

- Spomenutom Listom tjesnih oštećenja osobito teško se krši Ustav jer se jedna skupina građana stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na drugu. Međutim, ni dvije godine nakon što su podnijeli zahtjev za ocjenu ustavnosti nismo došli na red, dok u nekim drugim slučajevima sud odmah reagira - kaže Raos.

Nužne promjene

Naglašava i kako mu na pamet ne pada tražiti da se ratnim invalidima nešto ukine, niti njih optužuje jer su oni ostvarili svoja prava temeljem Zakona o braniteljima, nego želi da se u to područje uvede red i da sustav bude transparentan. A promjene su, navodi, nužne i u sustavu invalidnina i pomoći na tuđu pomoć i njegu civilnih invalida.

- Najteži civilni invalidi imaju pravo na pomoć i njegu u iznosu od 500 kuna mjesečno, dok najteži HRVI dobivaju više od 4000 kuna. Također, za civilne invalide nisu određene skupine, kao kod HRVI, pa tražimo da se i to riješi jer svi 100-postotni invalidi nisu jednaki. Neki mogu trčati maraton, a neki ne mogu ustati iz kreveta.

Tražimo i da se riješi pitanje invalidnine, jer civili na nju imaju pravo samo ako je oštećenje nastalo prije njihove 18. godine, a nakon toga ništa. Dakle, svi oni mladi ljudi koji su, primjerice, postali invalidi skokom u more, a imaju više od 18 godina, imaju do kraja života, prema sadašnjim zakonima, pravo samo na 500 kuna tuđe njege i pomoći. To je strašno i zbog toga radimo na ukidanju tog ograničenja - zaključuje Raos.

Primjeri diskriminacije

 civilima s amputiranom potkoljenicom priznaje se 50-postotna invalidnost, a HRVI imaju 70 ili 80-postotnu
 civili s amuputiranom natkoljenicom su 80-postotni invalidi, a HRVI 100-postotni
 tuđa njega i pomoć za civilne invalide iznosi 500 kuna mjesečno, za HRVI i više od 4000 kuna
 civili imaju pravo na invalidninu samo ako je oštećenje nastalo prije njihove punoljetnosti

Za slomljenu nogu 135 kn odštete

- Sin mi je prije dvije i pol godine pao ispred učionice, zbog skliskog poda, i slomio desnu potkoljenicu. Nosio je gips tri tjedna, išao na fizikalnu terapiju i na koncu nedavno od osiguranja dobio 135 kuna. Što da kažem, iznos je i smiješan i sramotan.

Ističe to Damir Vranješ iz Makarske, čiji sin Marijan pohađa Osnovnu školu Stjepana Ivičevića u Makarskoj, gdje godišnju policu Croatia osiguranja za osiguranje u slučaju nesreće plaća 30 kuna. Osiguravatelji su, kaže Vranješ, procijenili da je kod njegova sina nakon izlječenja ostalo 0,5 posto trajnog oštećenja, na temelju čega mu je onda i određena odšteta od tih 135 kuna.

- Naravno da mi taj novac ne treba, ali ako se toliko dobije za slomljenu nogu, postavlja se pitanje čemu uopće služe učenička osiguranja? Ili se, nedajbože, isplate samo u slučaju teže invalidnosti i smrti? - napominje Vranješ.

‘Ima li to ikakvog smisla?'

Ravnatelj škole Nikola Andačić, međutim, nije iznenađen tim iznosom, potvrđujujući kako isplaćene odštete za manje nesreće nisu velike. Objašnjava i kako roditelji i Učiteljsko vijeće u njihovoj školi, kao i u ostalim školama svake godine biraju između nekoliko ponuda osiguravajućih kuća, a police stoje 20, 30 ili 50 kuna godišnje, s tim da veća premija znači i veću osiguranu svotu.

- Osiguranje je dobrovoljno, što znači da mi ravnatelji roditelje ne nagovaramo, nego ih samo informiramo. U našoj školi na osiguranje se posljednjih godina prosječno odlučuje oko 30 posto roditelja, a uglavnom plaćaju premiju od 30 kuna. Na godišnjoj razini u našoj se školi, koja ima više od 800 učenika, na tome skupi između 7000 i 10.000 kuna - navodi Andačić.

Iznos za tu jednu školu na prvi pogled nije velik, no kada se uzme u obzir da u Hrvatskoj ima oko 380 tisuća učenika u osnovnim školama i još njih oko 180 tisuća u srednjim, sigurno je da se, ukupno gledajući, radi o značajnom tržištu za osiguravajuće kuće.

U nekoliko splitskih škola potvrđeno nam je, naime, da se kod njih osigurava između 70 i 80 posto učenika, pa ako se kao prosjek uzme da se u državi od nesreće osigurava polovica učenika, uz prosječnu policu od 30 kuna, dolazi se do godišnje svote od čak 8,4 milijuna kuna, koliko ukupno na učeničkim osiguranjima utrže osiguravajuće kuće.

Podaci o broju učeničkih nesreća i isplaćenim odštetama nisu nam dostupni, no splitski ravnatelji s kojima smo razgovarali napominju kako nezgoda nema puno, napominjući da bi se o tom osiguranju dalo raspravljati jer roditelji, kada se njihovo dijete ozlijedi i kada na koncu dobiju nikakvu ili malu odštetu, često odbijaju dalje plaćati takve police jer ne vide smisla u takvom osiguranju. (SD)